Kroz Tematski put Putevima Pavlina Vam predstavljamo znamenite lokacije Pavlina od iznimne važnosti za Kajkavsku kulturu i razvoj regije u sjevernoj Hrvatskoj.
Podjelili smo ga na 2 djela - 1. dio se nalazi na zapadnom kraju Kajkavske regije, a 2. dio na istočnom.
Na Putu Pavlina Vas čekaju fantastični pogledi, građevine od velikog arhitektonskog značaja, bogata povijest i kulinarski užici.
Pavlini su bili iznimno važni zu kulturni razvoj Kajkavske regije. Njihovi samostani su bili središta kulturnog i duhovnog života, te su tako obogačivali kraj i zajednicu kamo su došli, dok je plemstvo bilo večinom zaposleno samo sobom i svojim interesima. Iz samostana Pavlina su se razvijali novi obrti koji su postali tradicija u Kajkavskoj regiji.
U Samostanu Svetice kod Ozlja je pak pavlinski prior Ivan Belostenec u 17. stoljeću napisao Kajkavsko-Latinski rječnik Gazophilacium, koji je uključivao osim kajkavskih i štokavske i čakavske riječi.
Posjetu samostanu Svetice upotpunite posjetom dvorcu i muzeju u Ozlju.
Uz Kupu nešto više na sjever uzdižu se prekrasni brežuljci i crkva u Vivodini na prekrasnoj poziciji, a preporuča se i posjet jednoj od vinarija, n.p. vinarija Vrbanek. U Vivodini se rodio prevoditelj Kajkavske Biblije Robert Gusič.
Ako se vraćate kroz Zagreb posjetiti i Pavlinski samostan Remete, koji je otvoren posjetiteljima i hodočasnicima. A kad ste već u Remetama i jednom od središta Pavlina, svakako vrijedi svraiti k Starom Puntijaru, koji priprema tradicionalna Kajkavska jela i delicije po originalnim starim receptima Erdödyja i Zrinskih - uvjerite se kak se negda dobro jelo!
|
U Samostanu Svetice kod Ozlja je pavlinski prior Ivan Belostenec u 17. stoljeću napisao Kajkavsko-Latinski rječnik Gazophilacium, koji je uključivao osim kajkavskih i štokavske i čakavske riječi.
Samostan Svetice je dio tematskoga puta Putevima Pavlina 1.
...
|
|
Izgradnja današnjega grada Ozlja je započela u 13. stoljeću, no još u 6. stoljeću su tu bile rimske zidine.
U Ozlju je u 17. stoljeću djelovao tkzv. "Ozaljski književni krug" (iako je on bio širi od Ozlja), kojem su pripadali Nikola, Petar i Katarina Zrinski te Frano Krsto Frankopan. Temelj Ozaljskoga književnoga kruga je bio jezik Kajkavske ikavice, koja se onda govorila u sjevernoj Istri, Pokupju, djelovima Turopolja i dolini Sutle, a djelom se i danas govori na tim područjima.
...
|
|
Kao mali, uvijek smo se pitali što to Remete znači i odkud dolazi. Zvučalo nam je dosta Kajkavski, ali ipak je postojala mogučnost da to nešto remeti. No ime Remete dolazi iz latinskog eremites, kojim su nazivali redovnike-pustinjake Pavline. Pustinjaci Pavlini i njihov glavni redovnik Iskvirin su tu na brijegu iznad Zagreba osnovali svoj samostan 1272. Latinizam eremites za pustinjake se zadržao u imenu samostana, što je i jedan primjer kako se kroz Kajkavski možemo učiti i druge strane jezike poput latinskog ili njemačkog.
...
|
|
Kak se negda dobre jelo!
...
|