Lepoglava je danas najpoznatija po posebnoj čipki, za koju se smatra da su je donijeli Pavlini.
No u Lepoglavi je već 1503. godine otvorena prva javna gimnazija u ondašnjem kraljestvu Slavoniji. Pohađali su je pavlinski pitomci i svjetovna mladež. . Nastavni je program bio sličan onovremenim europskim gimnazijama. Nakon osnovnog znanja (čitanje, računanje, pisanje i pjevanje), pristupalo se triviumu (gramatika, aritmetika i geometrija) i quadriviumu gdje su učili muziku, astronomiju, dijalektiku i retoriku. Nastava se održavala na latinskom jeziku, a djeca su si pomagala materinskim, Kajkavskim jezikom.<
1674. godine Lepoglava već ima i doktorske Studije iz filozofije i teologije na Pavlinskom sveučilištu, te je tako bila centar kulture i humanizma Slavonije. Uz latinski, koristio se ravnopravno i Kajkavski jezik.
Čipkarsko umijeće postupno je prihvaćeno među seoskim stanovništvom i ostaje tradicija koja nikada nije potpuno prekinuta.
Lepoglavska je čipka svoj pravi procvat doživjela s kraja 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća. Čipka se prodavala na sajmovima, izložbama, Zagrebačkom zboru/velesajmu i diljem zapadne Europe.
Lepoglavska čipka osvaja i odličja na svjetskim izložbama: 1937. u Parizu zlatnu i brončanu 1939. u Berlinu. To rje azdoblje doba najvećeg procvata lepoglavskog čipkarstva.
Višestoljetna tradicija izrade čipke na batiće u lepoglavskom kraju iznjedrila je i do danas očuvala osebujan oblik čipkarstva, koji u prvom redu zahvaljujemo nadarenosti Danice Brossler. Njezinu nadarenost slijedi velik broj vrijednih žena – čipkarica koje su njezine zamisli znale pretočiti u gotov proizvod – koji danas prepoznajemo pod nazivom LEPOGLAVSKA ČIPKA.
Lepoglavska čipka je radi svojeg značaja na UNESCO listi Kulturne baštine čovječanstva1.