Gazophylacium je Kajkavsko-Latinski i Latinsko-Kajkavski rječnik, s dodatnim varijantama za "Dalmatinski"(Čakavski) i "Tursko-Slavonski"(Štokavski, današnja Slavonija).
Napisao ga je pavlin Ivan Belostenec u 17. stoljeću, ali je radi micanja Zrinskih i Frankopana, podpiratelja rječnika, tiskan tek u 18. stolječu.
Zbog svoje važnosti za kajkavsku i hrvatsku kulturu općenito, proglašeni je kulturnim dobrom Hrvatske.

Gazophylacium u prijevodu znači "kinčena komora, ili nekaj gde je spravljen kinč".
Primjerci Gazophylaciuma se mogu čitati u Gradskoj knjižnici u Lepoglavi i u Ozlju.
Postoje dva novija pretiska, 1972. u izdanju Liber-Mladosti, te iz 1998. godine u izdanju Stari Grad, Zagreb. Rječnik svjedoči o bogatstvu književnoga kajkavskoga jezika te o njegovim visokim dosezima.
Gazophylacium je bio životno djelo Ivana Belostenca, poglavara Pavlinskih samostana u Kajkavskoj regiji - Lepoglave, Svetica kod Ozlja te Sv. Helene kod Čakovca.

Gazophylacium je napisan na Kajkavskom književnom jeziku (ISO 639-3 jezični kod kjv), a  posebnost i inovacija Gazophylaciuma je pisanje "jata" s posebnim znakom: ė - e s točkicom iznad, koji se tako može čitati u Kajkavskom jeziku ovisno o izgovoru govornika ie, e, ei, ili i.

Wiki o Ivanu Belostencu na engleskom.